Argumentacija
U doba tehnoloških inovacija, ljudski jezik i diskurs nalaze se u središtu zanimanja jezikoslovlja i jezičnih znanosti uopće, nastave francuskog kao inog jezika, prevoditeljstva i znanosti o književnosti. Konceptualnost čovjeka u odnosu na suvremenu tehnologiju može se sagledavati kroz način na koji čovjek misli, zamišlja, interpretira i živi svoj svakodnevni odnos prema tehnologiji. Znanstveni skup pristupit će navedenoj problematici iz filoloških perspektiva, odnosno iz perspektive znanosti o jeziku i tekstu.
Pitanje konceptualnosti čovjeka u odnosu na tehnologiju postaje nezaobilazno u suvremenom dobu. Kako čovjek misli, doživljava, izražava i živi svoj odnos prema tehnologiji? Koje jezične, didaktičke, prevoditeljske i književne predodžbe iz toga proizlaze? U kojoj mjeri razvoj umjetne inteligencije (UI), posebno modela za automatsku obradu jezika (AOL) mijenja naš odnos prema jeziku? Znanosti o jeziku i tekstu suočene su s posve novim problemima. Dostupne su velike podatkovne baze za analizu jezične uporabe. Analiza opsežnih korpusa omogućuje objektivizirano promatranje pojedinih aspekata jezične prakse: leksičku učestalost, supojavljivanja riječi u različitim kontekstima uporabe daju uvid u načine kojima se smisao stvara i uzajamno dijeli među protagonistima komunikacije.
S motrišta jezikoslovlja i jezičnih znanosti, potrebno je ispitati razvoj novih tehnologija osobito u području UI, i diskurznih praksi koje one potiču. UI manipulira znakovima bez usmjerenja na situaciju. Možemo li govoriti o jezičnoj djelatnosti u ljudskom smislu ili se radi o simulaciji? Koja je razlika između ljudske jezične djelatnosti (kontekstualne, situacijske) i algoritamske produkcije (statističke, prediktivne)? Možemo li bez govorećeg subjekta govoriti o iskazu, enuncijaciji (iskazivanju), ko-enuncijaciji (suiskazivanju), o diskursu? Razumije li UI ili simulira razumijevanje i interpretaciju? Kakvi su učinci digitalnih metodologija i iskorištavanja višejezičnih korpusa u jezičnim istraživanjima?